GOSPA OD KARMELA

Osjećam neobičnu toplinu Međugorja uvijek kad dođem u ovo naše najznačajnije svetište zadnjih desetljeća. Prvi put sam ga pohodio u travnju 1991.godine, ne znajući da će to biti hodočašće koje će mi promijeniti život. Na brdu Križevcu, sjeo sam na kamen i molio Gospinu krunicu,zabrinut za svoj život kojeg nisam osjećao u njegovoj stvarnosti. Pronalazio sam teškoće, koje to i nisu bile, pravdu sam tražio svagdje, osim u samom sebi.Poslužio bi se riječima sv. Augustina:“Gospodine svugdje sam Te tražio, nisam te mogao naći, a kako bi, jer Ti si bio u meni, a ja sam bio izvan sebe“. Moleći krunicu na Križevcu sa druge strane brda čuo sam blejanje jedne ovce. Dobro sam vidio stado i čuo pastira kako je doziva, tražio  je. U tom sam viđenju vidio sebe i moga Oca Nebeskoga koji me doziva u svoje stado. Od sreće su mi navrle suze na oči. Nisam više mogao moliti, ali sam vapio jecajući: „Oče moj HVALA TI, Hvala Ti što me pozivaš u svoje „stado“, što više nisam izgubljena ovca već Tvoje djete. Hvala Ti i za sve one koji su pošli putem koji si Ti pokazao da treba ići, Hvala Ti i za one koji će istim putem proći. Na vrhu ove Kalvarije kaplje moja suza sreće, koju samo Ti Oče možeš razumijeti, jer si Otac Milosrđa i bezgranične Ljubavi. Koliko sam od tada doživio lijepih i tužnih trenutaka, ali iznad svega toga bilo je Tvoje Milosrđe i Tvoja Ljubav. Zato sam siguran da ne samo ja, već i svatko tko se istinski preda Tvojoj volji ne može biti zaboravljen i ostavljen u pustinji ovoga svijeta. Bogatstvo kojim Ti nagrađuješ one koji Te ljube nema mjere ni usporedbe sa propadljivim bogatstvima ovoga svijeta.

Ovogodišnja svečana misna slavlja u povodu godišnjice Gospinih ukazanja potvrđuju veličinu i snagu naše vjere. Na misama toga dana pričestilo se oko 40 tisuća vjernika, a na samoj večernjoj misi 23,5 tisuće. Svatko je od tih vjernika imao svoj razgovor s Bogom, netko duži netko kraći. Netko mu se više povjerio, netko manje, ali ostala je ta velika snaga, velika prisutnost kojom se vjernik obraća svome Stvoritelju.

Zato udijeli nam milost Gospodine da možemo biti Tvoji, da uvijek možemo biti u toj koloni Tvojih sinova i kćeri vjerni Tebi i siguni u Tvoje obećanje: „Učinit ću vas ribarima ljudi“!

Ti Majko Marijo, najvjernija Odvjetnice i Zagovornice naša, Tvoja je molitva i Tvoj  zagovor uvijek bio prekretnica u našem životu. Zagovaraj nas i dalje kod svoga Sina onako kako to inače svaka majka znade sa svojim sinom uraditi, da nam bude na pomoći, da nas štiti i brani kako Ti kao Majka najbolje znaš svoje dijete obraniti. Mi Ti obećajemo da ćemo se moliti, Tvoj majčinski zagovor uvijek tražiti. Tako neka bude.Amen.

Objavljeno 3.srpnja,2006.godine

Ovaj sam komentar objavio na svom blogu, pa ga sad prenosim ovdje   UREDNIK

Gospodinu župniku don Jakovu Cikojeviću i svekolikoj župnoj zajednici Zagvozda sretan USKRS I PUNO BOŽJEG BLAGOSLOVA želi

redakcija i urednik www.zagvozd.net

  
  
 Mons. dr. Frane Franić, umirovljeni nadbiskup splitsko-makarske nadbiskupije i metropolit splitske crkvene pokrajine, preminuo je u subotu 17. ožujka u bolnici »Firule« u Splitu. Smrt ga je zatekla u 95. godini života, 71. svećeništva i 57. biskupstva.

Rođen je 29. prosinca 1912. godine u Kaštel-Kambelovcu kod Splita. U rodnom je mjestu pohađao osnovnu školu, a u Splitu sjemenišnu klasičnu gimnaziju te filozofske i teološke studije. Za svećenika je zaređen 1936. godine. Nakon toga je u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregonijani specijalizirao dogmatsku teologiju te je 1941. promoviran u doktora teoloških znanosti. Nakon povratka u domovinu postavljen je za profesora filozofije i vjeronauka u sjemenišnoj gimnaziji. No, tek što je započeo, morao je napustiti službu jer je bio nepoćudan okupacijskoj talijanskoj vlasti. Tada je postao bibliotekar i kapelan zatvora sv. Roka, zatim prefekt u sjemeništu, potom podravnatelj pa ravnatelj Centralne bogoslovije.

Biskupom je imenovan 1950. godine. Kad je biskup dr. Kvirin Klement Bonefačić otišao u mirovinu, 26. lipnja 1954. mons. Franić je došao na čelo Splitsko-makarske Crkve i njom upravljao do umirovljenja 1988 - najprije kao administrator, zatim od 1960. kao splitsko-makarski biskup, odnosno od 1969. kao splitsko-makarski nadbiskup i metropolit.

Nadbiskup mons. dr. Frane Franić za svoga biskupovanja više je puta pohodio župu Zagvozd. Skoro sve starije generacije krizmanika u Zagvozdu pomazao je svetim uljem.  Zagvožđani će ga se rado sjećati jer je zagovarao i pomogao gradnju nove zagvoške župne crkve Gospe od Karmela, osobno se zauzimajući kod Bosonogih Karmelićana u Rimu.
Neka ga Svemogući Otac nagradi u Kraljevstvu Nebeskom za svako dobro koje je učinio .

Moli sinko…

Pošla sam se pomoliti
ispred oltara
jedne prohladne
zimske noći,
a na sred crkve
kleči baka stara
suza su joj bile
prepune oči.

Koja tuga tebe
slomi sinko:
tiho mi šapne
njen topli glas…
moli se dušo
Kraljici hrvata
vjeruj mi
ona sad
vidi i sluša nas.

Pogleda me starica
nekako milo
suze više u oku
nije mogla skriti
…zlo nas snašlo sinko,
to nije davno bilo,
a Hrvat je opet
tako teško biti.

                                           Julija Stapić Katić, 2006

Sjeti se svjetlosti i mira što si ga učinio u noći svoga rađanja…
Obasjaj ponovno ovu zemlju
Blagoslovi nas opet čudesnim mirom.
   Mir nek zavlada dušama našim,
   Mir nek bude u kućama našim,
   Mir u selu i općini,
   Mir na cestama,
   Mir u poljima, livadama i šumama našim
Vrati nam, Božiću, zaboravljena obećanja,
Vrati nam zaboravljene molitve,
Vrati nam zaboravljenu vjeru,
Vrati nam zaboravljena praštanja i pomirenja
Vrati nam zaboravljenu vjernost i prijateljstva nam vrati,
Vrati nam… Božiću
   izgubljenu sreću,
   radosno djetinjstvo,
   rast i napredak u svemu što je začeto,
   u svemu što je započeto,
   želimo mir…molimo mir!

SRETAN BOŽIĆ i MIR NOVOROĐENOG U NOVOJ 2007. SVIM ZAGVOŽĐANIMA

www.zagvozd.net

Molim te, primi moje osobno rasuđivanje,
svaki čin moje vlastite volje,
koja sama po sebi, jer je okužena grijehom,
ne zna razlikovati dobro od zla.

Primi svaku moju misao, riječ i djelo, konačno,
sve što imam u sebi i izvan sebe:
sve to prinosim pred noge tvojega božanskog Veličanstva.
I molim te da se udostojiš sve to primiti,
iako toga nisam dostojna.
Amen.”

Procesija , ustvari povijesna molitvena povorka današnjih generacija i naših predaka  od najstarijih dana do današnjeg vremena okupljena u jedan niz povorki kroz 14.stoljetnu našu povijest, svjedoči ljubav, vjernost i odanost najvjernijoj Odvjetnici i Zagovornici našoj kod Sina svoga, Boga moga, Isusa Krista. Zato joj je ova župa podigla tri crkve, kao izvanjski znak ljubavi Zagvožđana prema Majci svih majki, da i na taj način vidimo i osjetimo dušu duše naše, hrvatske i katoličke. Ti znakovi neka ostanu utisnuti u duši svakog od nas koji prihvaćamo ljubav Majke koju danas slavimo pod imenom Gospe od brda Karmela, da nama i obiteljima našim  udijeli svaki mir i spokoj, dobro zdravlje, potrebno veselje, nesebičnost i ljubav iznad svega.

Urednički tekst u povodu ovogodišnje proslave župnog blagdana Gospe od Karmela